Zadrugu Liton, Kibales, Magatos Irrigators Association (LKM-IA) poduprla je UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) uz financiranje Korejske agencije za međunarodnu suradnju (KOICA).
Zajednice žive samo nekoliko stotina metara jedna od druge u blizini Kabacana na središnjem otoku Midanao, području koje je godinama bilo predmet separatističkog nasilja i koje se sada kreće prema značajnijoj razini samoupravljanja muslimanske većine.
ispred Međunarodni dan zadrugarstva obilježavajući se svake godine 1. srpnja, Daniel Dickinson iz UN Newsa otputovao je u Kabacan i upoznao dva člana LKM-IA-e, blagajnicu Marcializu Calud, koja je kršćanka, i Monu Usman, muslimanku koja radi kao revizor.
Marcialize Calud: Udruga je započela 2015. sa samo 250 pezosa (4 USD), a prošle godine naš je prihod bio 1,65 milijuna (28 000 USD). Pažljivo planiranje i upravljanje pomogli su nam da rastemo, a to je pojačano podrškom KOICA-e i FAO uključujući sjemenska gnojiva kao i strojeve.
Marcializa Calud stoji ispred novog stroja za mljevenje riže.
Mona Usman: Udruga je dobila strojeve za svaki korak procesa uzgoja i žetve riže; rotavator za oranje polja, kombajn za unošenje usjeva i freza za obradu riže.
Marcialize Calud: Strojevi koji se iznajmljuju našim članovima znatno su povećali produktivnost. Da bi se vodenim bivolom ručno oralo polje od jednog hektara, potreban je cijeli dan, a pomoću rotoreza samo jedan sat.
Ručna žetva riže na istom polju traje oko dva dana, ali samo jedan do dva sata korištenjem kombajna. Prihod od obrade mog rižinog polja porastao je s 20 000 pezosa (340 USD) na 24 000 pezosa (410 USD), što je značajan iznos.
Mona Usman: Prije nego što je postojala zadruga, morali smo kombajn od privatnog zajmodavca koji nam je plaćao 10 posto vrijednosti uroda, a mi smo zadržavali 90 posto.
Mona Usman i njezina obitelj.
Otkako smo osnovali zadrugu i nabavili vlastiti kombajn, devet posto ide udruzi i sada svaki poljoprivrednik dobiva 91 posto. Taj dodatni jedan posto čini veliku razliku. U međuvremenu, uz naš doprinos, udruga si može priuštiti plaćanje navodnjavanja koje nam je potrebno jer naši usjevi nisu hranjeni kišom.
Marcialize Calud: Ono što nas najviše brine je pristup vodi jer smo nizvodno od drugih zajednica.
Tijekom nedavnog El Nina klimatski događaj kada je bilo manje vode morali smo pregovarati sa svojim uzvodnim susjedima da pustimo dovoljno za naše potrebe. Srećom, dobro se slažemo, pa to nije bio problem, ali klimatske promjene i dalje brinu sve uzgajivače riže, budući da usjev raste na vodenim rižinim poljima.
Rižu melje Liton, Kibales, Magatos Irrigators Association.
Mona Usman: Mi smo jedno udruženje i predstavljamo dvije vjere, muslimansku i kršćansku. Moj djed je bio muhadin koji se borio za našu zemlju. Kasnije je postao religiozan čovjek i pozdravio je kršćanske doseljenike koji su došli u Bangsamoro, većinski muslimanski dio jugozapadnog otoka Mindanao.
Dakle, postoji povjerenje i poštovanje među zajednicama zbog ove povijesne veze.
Džamija u Litonu.
Marcialize Calud: Rijetko govorimo o tome da je ovo kršćanska i muslimanska udruga. Naši preci su međusobno poštovali vjeru i kulturu, tako da nikada nismo imali nikakvih svađa. Danas se moja djeca igraju s Moninim sinovima i kćerima.
Mona Usman: Pogrešna je percepcija ljudi koji vjeruju da se kršćani i muslimani ne mogu slagati. Nema sukoba samo međusobno poštovanje i to je nasljeđe koje smo prenijeli našoj djeci i njihovim kolegama iz razreda.
Crkva u Kibalesu.
Marcialize Calud: Među ovdašnjim poljoprivrednicima postoji izreka da kada dođe žetva govorimo engleski. Izgovaramo riječi “kratko, neuspjeh, prekoračenje”. Kratak, jer nakon što smo podmirili troškove ostajemo bez novca, neuspjeh, jer još jedna žetva nije donijela dovoljno novca i prekoračenje, jer moramo posuditi novac da bismo preživjeli. Međutim, s novim strojevima to više nije slučaj i zarađujemo.
Mona Usman: Napredujemo u ovoj zajednici, ali još uvijek je teško spojiti kraj s krajem. Želimo osigurati da svi ljudi u zajednici imaju pristup zdravstvenim uslugama i da njihova djeca idu u školu i da mogu jesti tri puta dnevno. A prije svega želimo mir.